Magija postanja 4
PREDZNACI RATA
Manastir Sveobuhvatnog Stanja Ekvilibričnog Mira i Tolerancije se vekovima uzdizao iz blage, travom prekrivene ravnice Najviše visoravni okružene snežnim Malbutskim planinama. U manastirskim njedrima, okruženo strahopoštovanjem Uzvišenog Verovanja u Mir, nalazilo se Dvorište Univerzuma, u čijem se centru nalazio Vrt kamenja, mesto u kojem su se se sretale sve geokosmičke sile koje su strujale kroz planetu. Po manastirskom predanju, tu se zaustavio Veliki Ujedinitelj Sila, posle pobede nad Bagronom Uništiteljem u legendarnoj Bitci za Dijamant, i iscrpljen legao na zemlju. Glavu je naslonio na obližnji kamen i ubrzo je uplovio u proročko snoviđenje. Sanjao je da leti kroz beskrajan tunel sve brže i brže, dok se nije pretvorio u zrak svetlosti i svom snagom svoje svetlosne moći udario u kraj tunela, u mineralni koren Malbutskih visova. Probudivši se naglo iz sna, pogledao je oko sebe i video bujnu vegetaciju koja je izrasla iz peska dok je spavao. I tako, izvadivši Zapis postanja iz svojih njedara, on načini Vrt kamenja, gde je svaki kamen i svako zrno peska koje se tu našlo dobilo svoje nebesko značenje. Ukratko, Vrt je bio Univerzum u malom, sa Kamenom Za Pod Glavu u svom središtu. Od kada ga je Ujedinitelj sačinio, Vrt se nikad nije menjao, ni kad su duvali jaki planinski vetrovi, ni kada su, ubrzo po osnivanju manastira i podizanju Dvorišta, upali divlji Uzuluci i pokušali da ga sravne sa zemljom, ni kasnije, kada su generacije monaha* rasle među zidovima i kada je poneki mesečar nesvesno prešao preko njega, nikada. Moć postanja i kosmičke sile su ga držale nepromenjenog vekovima i činilo se da ništa ne može pomutiti njegovu strukturu.
„Kakvo divno jutro!” pomisli Sien dok je naslonjen o metlu, stajao i posmatrao izlazak sunca nad udaljenim vrhovima Malbutskih planina. Široko dvorište, koje je svako jutro i poslepodne čistio, kupalo se u crveno-zlatnim zracima jutarnjeg slapa svetlosti koji se slivao sa planina. Buka manastira, u kome se dvorište nalazilo, polako se pojačavala, mladi monasi bunovno su izlazili iz svojih kreveta i njihovi uzvici, dok su se umivali hladnom vodom u lavorima kraj svojih uzglavlja, stapali su se sa udarcima šupljih bambusovih štapova dežurnih noćobdija.
Kad se nagledao prizora, Sien prionu svom svakodnevnom poslu. Svaki zamah metlom propratio je kratkom molitvom Tvorcu Univerzuma, i tako je polako napredovao stazom oko Vrta. Iznenada, začu šum teškog povlačenja kamena po tlu. On pogleda u pravcu Vrta, isprva ne verujući u ono što vidi. Kamen Za Pod Glavu, najsvetiji kamen u Vrtu, centar opšteg mira i nepomičnosti, polako se kretao ka njemu. Prošlo je nekoliko otkucaja srca dok je Sien užasnuto uzdahnuo i iz sveg glasa viknuo:
– Učitelju!
Tako uzvikujući svaka dva sekunda dok je trčao kroz manastirske hodnike, usput se sudarajući sa ponekim uspavanim monahom koji nije mogao na vreme da se skloni pred užasnutim mladićem, Sien najzad zadihano stade pred učiteljeva vrata i žustro ih gurne istovremeno se ponizno klanjajući. Vrata se naglo otvoriše i isto tako naglo zatvoriše uz gromoglasno „DUM!” udarivši pri tom sagnutog mladića po glavi. Mudri Luao pogleda prema vratima koja su se posle udarca polako otvorila i ugleda Siena kako leži na podu kao jagnje pred žrtvovanje Dusima Svačijih Predaka.
– Ufitelju! – reče Sien ispljunuvši pri tom krhotinu slomljenog prednjeg zuba – Kamen... glava... pomera fe... ide... ja, ja fam video...
– Polako Sien! Ponovi.
Sien zadihan ustade sa poda i priđe prozoru.
– Vidite – reče istovremeno pokazujući na Vrt.
Učitelj Luao priđe prozoru i ugleda stravičan prizor. Kamen se polako pomerao u spiralnom kretanju ostavljajići trag, koji je poprimao boju krvi, za sobom. Da je Luao imao kosu, sigurno bi osetio da se diže sa njegove užasnute glave, ali ovako morao se pomiriti sa hladnim graškama znoja na čelu i krkljanjem u grlu. „Proročanstvo!” pomisli, „Kucnuo je čas konačnog obračuna! Bagron se probudio i sada nailazi oluja...”. Udalji se od prozora i grčevito protrlja oči. Sede na pod prekrstivši noge u meditacionoj pozi i reče Sienu da i on to isto uradi. Posle vanredne tri molitve Tvorcu za mir i snagu, povrativši se iz stanja užasnutosti, Luao odlučno ustade i priđe jedinoj stvari u manastiru koju niko, još od podizanja manstira, nikada nije dodirnuo – Gongu za buđenje na Konačnu Bitku.
I tako, jedno predivno jutro, pod zvonkim zvukom udaraca o gong, pretvori se u jutro novog, neželjenog razdoblja nespokojstva. U sveopštem metežu koji je nastao posle znaka za uzbunu, iz manstira poleteše golubovi pismonoše na sve strane sveta noseći poruke o potrebi okupljanja Velikog saveta.
* Potomci divljih Uzuluka, čiji se osvajački nalet zaustavio baš u Dvorištu Vrta kamenja. Od tada manastir nosi svoje ime – Manastir Sveobuhvatnog Stanja Ekvilibričnog Mira i Tolerancije (ranije je bio bez onog „Tolerancije”).