O magiji zapisa postanja
Već neko vreme objavljujem na svom blogu delove priče koja mi se mota po glavi. Odabrao sam fantastiku jer je divan poligon za maskiranje misli o funkcionisanju društva u kojem živimo. Svako ko želi može da pronađe paralele o ljudima koji su, ili su bili nekad, značajni, a i ponašanju ljudi u određenim situacijama. Volim priče koje su vesele i da tako razveselim onoga ko čita, a nadam se da će on i da razmisli o onome što je pročitao.
Mislim da se trenutno razvija veličanstvena transformacija svesti modernog čoveka, da se razvija univerzalna ljudska težnja za slobodom što se vidi u buđenju građanskog društva kako na Afričkom kontinentu, tako i u demokratski razvijenom Američkom. Zapad se budi i polako skida koprenu dobrog života sa uspavanih očiju.
Ali stare sile se ne daju. I one su se razvijale još od robovlasničkog doba, preko inkvizicije, industrijalizacije dvadesetog veka i sada globalnih korporacija. Treba i Bagronu vremena da se probudi (Bagron = bagra). I tako bitka počinje. Bitka bez vidljivog oružja, bitka koja je puna prisile, udaranja na ljudske strahove i nade. Običnog čoveka može zavesti privid boljeg života u društvu koje počiva na staklenim nogama. A lošim ljudima to baš i odgovara, sistem koji će se srušiti kada oni to odrede i u međuvremenu zarade, pa to ulože u nove staklene noge i tako u krug. Zarade.
Da ne dužim. Značilo bi mi ako bi neko i komentarisao priču koju pišem.
Čekam...