Magija zapisa postanja 9
Tanara
– Mislim da ćemo se ulogoriti ovde. Da, tu. Tu je dobro mesto. Usred šume, ispod brda, u zaklonu ovog gustog šipražja. Zaklon. Uvek treba naći dobar zaklon. Od kiše, vetra, sunca, a bogami i snega. Osmo Putno Pravilo – dobar zaklon.
Kinik u sebi nabroja dvadeset osam do sada naučenih putnih pravila, ponovljenih po ko zna koliko puta. Nije smeo ni da pomisli na ostatak koji je Harim dobronamerno sakupio u svom priručniku kratko nazvanom „Spisak neophodnih znanja i pravila za bezbedan put kroz našu divnu i obožavanu zemlju Gamoru – priručnik za putnike”. Harim im je sa žaljenjem objasnio da knjigu zbog težine nije mogao da ponese i zato se svojski trudio da im neposredno prenese njen sadržaj.
– Pošto se spušta noć, primenićemo Jedanaesto PP*. Upaliti vatru. – I odmah, veselo gunđajući sebi u bradu, on se da u potragu za granjem pogodnim za logorsku vatru. Laram i Kinik počeše pripremati mesto gde će prenoćiti i u tom poslu ih prekide Harimov užasnuti krik.
Kad su stigli do mesta gde je ukočeno stajao Harim, imali su šta da vide. Neka siva mačkolika zver zlokobno je gledala u prestravljenog čovečuljka i pokazivala mu svoje divne bele očnjake, sposobne da (u šta Kinik nije ni najmanje sumnjao) rastrgnu i pregrizu sve što vam padne na pamet. Laram se polako približi zveri i poče smirenim glasom izgovarati reči umirenja divljih životinja (što je veoma ličilo na predenje kod mačke).
– Ne moraš na meni koristiti Nu-ća. Tu veštinu su tvoji prethodnici naučili od mog naroda. I još mnoge druge. – reče stvorenje i polako se uspravi na zadnje šape koje se pretvoriše u vitke ženske noge. I ostatak tela je pratio tu metamorfozu i pred njima je ubrzo stajala mlada žena prekrivena gustim sivim krznom, koja ih je samouvereno gledala. – Ja sam Tanara, predvodnica pastirica zveri. Šta tražite u mojoj šumi?
– Pozdrav praučiteljice reda zaceljivača. – reče ceremonijalno Laram. – Neka tvoj narod nikada ne zaluta u gladi. Tražimo prolaz kroz vašu zemlju. U velikoj smo žurbi, jer, Bagron se probudio i njegova se zloba polako širi svetom. Ništa je ne može zaustaviti. Magija, koju je skupljao stotinama godina od kako je zatočen u dijamantu, je veoma jaka i on je nekako našao procep u materiji prostor-vremena svoga zatvora. Sada ga polako širi ne bi li izašao i opet zavladao svetom. Sami ga ne možemo pobediti. U potrazi smo za predmetima moći i savezima koji će nam pomoći.
– Grrrizzma beži?! – besno zareža Tanara i za trenutak izgubi kontrolu nad svojim čovečjim obličjem dozvolivši da joj se umesto šaka na kratko pojave kao nož oštre kandže. – To je loša, loša vest. Treba brzo misliti i brzo raditi. – Na kratko se zamisli a zatim, digavši glavu u vis, snažno zazviždi. Ubrzo se iz obližnjih krošnji pojavi mali šumski soko i sleti pravo na Tanarinu ruku. Iz njenih usta se slije bujica kliktaja i zvižduka i nakon kraćeg vremena soko se vinu u nebo da odnese vesti u Matrijarhat.
– Krenite za mnom, noćas ćete spavati u mom zaklonu. Ujutru ćete mi podrobno ispričati vesti o Grrrizzmi.
Oni pokupiše svoje stvari i ubrzo su se kretali po, samo Tanari znanim, stazama koje su prodirale duboko u šumu. Iako je već pao mrak, ona ih je sigurno vodila tako da se činilo da im se i samo drveće sklanja sa puta. Posle izvesnog vremena stigoše do male uvale ispunjene drvećem. Tu ih dočeka nekoliko žena-mačaka, raznolikog krzna. One im se tiho pridružiše i tako svi zajedno uđoše u uvalu. Jedna od njih kratko zareži i oko njih se odjednom sjati gust roj svitaca koji su tako zajedno činili neku vrstu noćnog osvetljenja dovoljno jakog da im osvetli put do ulaza u obližnju nisku pećinu. Tanara se okrenu prema njima i svečanim glasom im reče:
– Dobrodošli u srce Matrijarhata. Dugo je vremena prošlo od kada je čovečja noga hodala po ovom podu. Na ovom mestu sam ja, Tanara od Zemljine moći, dobila svoje obličje od Ujedinitelja sila, najboljeg Tvorčevog sluge i primila zadatak da štitim biljke i zverinje od tame i uništenja. Tu sam, mojoj ljubavi Polamiju, predala tajnu Nu-ća i uvela ga u ritual Zemljine moći postavivši time temelj tvog bratstva, Larame*. Ostanite u sigurnom. Večeras se odmorite od puta, a sutra ćemo imati Leglo. Tamo ćete mi ispričati sve novosti o Velikom neprijatelju i odlučićemo šta ćemo dalje.
Kinik se osvrne oko sebe. Nalazili su se u onižoj prostoriji glatkih zidova, bez stalaktita i stalagmita, što je značilo da je ovo mesto već milionima godina bilo suvo i idealno za zaklon. U sredini je bila gomila skoro usijanog kamenja koja je širila prijatnu toplinu oko sebe, a okruživao ju je krug od sveže nabrane trave, mirisne i meke.
Harim zadovoljno protrlja ruke, skide ranac sa leđa i ostavivši ga pored zida, sede ispred toplog kamenja i reče – Idealan zaklon, kakav samo poželeti možemo... e, da sam pre nekog vremena imao takav, za vreme velikih kiša, jedan mali takav, za poneti... ili barem kamen, jedan mali, malecki, za svaki slu...
– Dosta Harime, dozvoli nam da se odmorimo. Sutra nas čeka naporan dan. – reče pomalo iznervirano Kinik, smestivši se i on pored hrpe toplih oblutaka. Ubrzo ih sustiže san.
* Putno Pravilo.
* Što znači da je Tanara veoma stara. Pripadnice njenog naroda imaju sposobnost preobražaja u mačji rod, a pošto mačke, ma koje vrste bile, imaju devet života, to se i vidi u vremenu koje provode na ovom svetu.